Kasne mletačke utvrde

Mletačka Republika temeljila je svoje prihode na trgovini između Istoka i Zapada. Radi toga je njezin teritorij činio vrlo izduljen niz posjeda duž tog trgovačkog puta; u doba svog najvećeg prostiranja protezao se od sjeverne Italije (Lombardija) sve do Cipra. Duž tih obala odvijala se plovidba, kojoj su od vitalne važnosti bile luke s njihovom infrastrukturom. Tu su se brodovi mogli opskrbiti, obaviti popravke, skloniti se pred nevremenom. Kako bi osigurala udaljene dijelove svoga teritorija, napose gradove s lukama, Mletačka ih je Republika zaštićivala utvrdama te podizala različite vojne i javne građevine poput arsenala, vodosprema i dr.

 

Najveći je neprijatelj Veneciji u novom vijeku bilo Osmansko carstvo, ugrožavajući i otimajući njezine posjede. Od sredine 15. do početka 18. stoljeća dvije su države vodile sedam ratova. U njima je Mletačka Republika neke posjede gubila, druge stjecala, no sveukupno uzevši tursko ju je carstvo istiskivalo iz istočnoga Sredozemlja.

 

S obzirom na doba u kojemu je živio Jančić, zanimljive su napose utvrde izgrađivane između sredine 17. i sredine 18. stoljeća – one koje su u to doba slovile kao suvremene i dakako one na kojima je Jančić ostavio traga. Utvrde su redovito bile izgrađivane u svezi s ratnom opasnosti. U naznačenom razdoblju bilježe se tri mletačko-osmanska rata: Kandijski (1645.–1669.), Morejski (1684.–1699.) i Drugi morejski rat (1714.–1718.).

 

Među važnijim dalmatinskim utvrdama tog doba treba istaknuti Šibenik i Split, gdje su početkom Kandijskoga rata podignute zasebne utvrde na uzvisinama iznad grada. U Šibeniku je riječ o utvrdama Sv. Ivan i Barone, a u Splitu o utvrdi Gripe. Udaljenost tih položaja  nije topovima predstavljala više nikakvu teškoću, te ih je zbog toga trebalo osigurati, kako s njih Turci ne bi ugrožavali grad. Te utvrde imale su topovske otvore i jače bedeme na suprotnoj strani od grada, ondje gdje se očekivala osmanska navala.

Za sljedećeg sukoba, Morejskog rata, Mletačka je Republika zauzela Knin. Tu utvrdu smještenu na strateški vrlo važnom položaju, odlučila je osuvremeniti i dograditi, te ju je uvrstila među svoje najvažnije tvrđave. Bila je to naposljetku jedina mletačka snažna utvrda u Dalmaciji udaljena od mora. Koliko je zasad poznato, Knin je jedini lokalitet u Hrvatskoj na kojemu je bio angažiran Jančić.

 

Navedimo u ovom izboru kasnih mletačkih utvrda i dvije utvrde u Grčkoj. Grad Krf na istoimenom otoku bio je za Mletačku Republiku od ključnog značenja ne samo kao postaja na plovidbenom putu, već i zbog položaja koji mu je omogućavao nadzor nad ulaskom u Jadransko more. Kako su Turci postupno zaposjedali istočne mletačke posjede, postajali su oni preostali – među njima i Krf – zbog toga još dragocjeniji. Osmanske su ga snage pokušavale osvojiti više puta, ali je on ipak trajno ostao mletački posjed. Jančić je Krf dobro poznavao, i bio na njemu trajno angažiran.

 

Različit je slučaj s utvrdama grada Nauplija (mlet. Napoli di Romania, grč. Nafplio) na Peloponezu. Taj grčki poluotok vratila je Venecija za Morejskoga rata u svoj posjed, a potom je ondje osuvremenila i izgradila nekoliko važnih utvrda. Među njima je Nauplij bio najvažniji kao glavni grad Peloponeza (Moreje). I ovdje je visoko nad gradom postojao položaj koji ga je ugrožavao; s tog su mjesta i Mlečani bili bombardirali grad dok je još bio u turskom posjedu. Zbog toga je sada Mletačka Republika ondje izgradila novu složenu utvrdu,  prema Jančićevu projektu. Do rata 1715. utvrda međutim nije bila dovršena, te su je Turci uspjeli osvojiti.


Research funded by the Croatian Science Foundation

 

© 2017 Institute of Art History, Zagreb