Šibenik, Sv. Ivan

Utvrda je izgrađena na uzvisini sjeveroistočno od grada, na kojoj je bila stajala kapela sv. Ivana. To je položaj čija je važnost bila uočena još u 16. stoljeću, jer je napadač s njega mogao topovima ugroziti grad. Poticaj za izgradnju utvrde dalo je 1645. izbijanje Kandijskog rata. Gradnja se odvijala 1646.‒1656., a građevna povijest vrlo je složena. Obilježena je djelovanjem više graditelja, te popravcima zbog ratnih razaranja. Utvrda je doživjela žestoku tursku opsadu 1647. godine.

 

Utvrdu je u prvo doba tvorila omanja jezgra, koja je potom proširena. Malo podalje prema sjeveru nastala je pak malena predutvrda. Kasnije su ti dijelovi povezani ravnim bedemima, pa je nastalo izduljeno tijelo; na istoj strani je naknadno dodan još jedan zaštitni pojas. Naposljetku je utvrda, kako to pokazuje Coronellijeva grafika, imala jedno pred drugim tri tijela u obliku tzv. tenalje (tal. za kliješta). Taj fortifikacijski element tvore dva polubastiona povezana kratkim bedemom. Zbog oblikovanosti terena, tj. izduljena platoa, bila je izgrađena izbočena tenalja, smještena nad slabo preglednom udolinom. Treba podsjetiti da je ta pojedinost postala sinonimom za šibensku utvrdu, koju se u popularnom govoru naziva i Tanaja.

 

Na nižem položaju prema jugoistoku nalazi se manje složena utvrda nazvana Barone. Nastala je u isto doba te je imala istu svrhu kao Sv. Ivan. Ove su utvrde međusobno, a onda i s gradom, bile povezane slabim utvrdama koje se nisu sačuvale, a u ono su doba ipak povezivale sve položaje u veliku branjenu cjelinu.

sebenico fortezza
Pogled s juga
sebenico fortress
Coronellijeva grafika, 1688.

Research funded by the Croatian Science Foundation

 

© 2017 Institute of Art History, Zagreb